Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nastavio je da obilazi različite delove zemlje i razgovara sa građanima, a upravo je taj njegov potez postao predmet žestokih kritika dela blokaderske javnosti i medija koji ih podržavaju.
Predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić ocenila je da je reč o potpuno bizarnoj situaciji: predsedniku Srbije zamera se to što radi ono što građani od predsednika očekuju – dolazi među njih, sluša njihove probleme i razgovara o mogućim rešenjima.
Ironija je, kako je ukazala, utoliko veća što kritika ne glasi da Vučić ne razgovara sa narodom, već praktično suprotno – problem je što to uopšte radi.
„Neko kaže da je to predizborna kampanja, ali mislim da svi znaju da je to radio i kao predsednik vlade, a onda i u dva mandata predsednika Republike“, rekla je Brnabić za TV Prva.
Prema njenim rečima, obilazak Srbije nije nova pojava, već politički manir Aleksandra Vučića.
A onda je postavila pitanje koje je daleko nezgodnije od svake političke parole:
Šta je, zapravo, sporno u tome da predsednik razgovara sa građanima?
Da li je sporno to što čovek izađe iz kabineta?
Da li je sporno to što sluša ljude?
Da li je sporno to što mu građani iznose probleme?
Ili je problem u tome što se građani obraćaju upravo njemu?
Brnabić je navela da su blokaderi i mediji koji ih podržavaju kritikovali Vučića i pretili mu zatvorom zbog njegovih aktivnosti, što je opisala kao krajnji apsurd.
„On je takav ‘zlikovac’ koji kao predsednik Republike siđe među običan narod, razgovara sa običnim ljudima i obeća da će se založiti za rešavanje njihovih svakodnevnih problema“, rekla je Brnabić.
Prema njenim rečima, ukoliko bi se primenjivala logika koju ona pripisuje kritičarima predsednika, broj godina zatvora koji bi mu bio „dodeljen“ zbog obilaska građana već bi bio ogroman.
Brnabić je ironično navela da bi Vučić po toj „blokaderskoj pravdi“ već u julu i avgustu „zaslužio“ 150 godina zatvora, a da bi do vikenda ta brojka mogla da dostigne 180.
Ali, kako je dodala, predsednik se zbog toga nije povukao.
Nastavio je da obilazi Srbiju.
Nastavio je da razgovara sa građanima.
I nastavio je da sluša probleme koje mu ljudi iznose.
Upravo tu Brnabić vidi najveći politički paradoks.
„Zamislite kako bi izgledala Srbija da takvi dođu na vlast. Njima je najveći greh to da neko priča sa običnim narodom, zato što su oni valjda elita i nemaju šta da pričaju sa običnim ljudima“, rekla je.
Prema njenim rečima, građani se Vučiću obraćaju sa najrazličitijim problemima jer veruju da će ih saslušati i pokušati da pomogne da institucije reaguju.
Od vodovoda i kanalizacije, preko posla i otkaza, pa sve do teških porodičnih i životnih situacija – ljudi mu iznose ono što ih neposredno tišti.
I tu dolazimo do pitanja koje bi svako ko želi da se bavi politikom morao da postavi sebi:
Šta je gore – političar koji sluša građane ili političar koji ih se seti samo kada mu zatreba njihov glas?
Brnabić je zato pozvala lokalne funkcionere SNS da slede taj primer i da budu više među ljudima.
„Budite više sa narodom, imajte otvorena vrata, morate da ih čujete, da rešavate njihove probleme“, rekla je.
Jer politika bez naroda postaje zatvoreni krug ljudi koji razgovaraju jedni sa drugima.
A ako je u Srbiji zaista postalo sporno to što predsednik obilazi građane, sluša njihove probleme i razgovara sa njima, onda je to tema koja zaslužuje mnogo ozbiljniju raspravu od običnih političkih prozivki.
Na kraju, građani imaju pravo da sami procene da li žele političare koji im dolaze na prag ili one koji im se obraćaju samo sa bina i ekrana.
Jer razgovarati sa narodom nije privilegija.
Nije ni „zločin“.
To je, bar bi tako trebalo da bude, jedan od osnovnih poslova političara.
















