Dok se rat nastavlja, ključne odluke se donose u tišini: pregovori Ukrajine, SAD i Rusije ulaze u odlučujuću fazu.
Dok frontovi i dalje gore, iza zatvorenih vrata počinje ono što može odlučiti ishod rata. Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski potvrdio je da su novi sastanci pregovaračkih timova Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije planirani u bliskoj budućnosti, a da je Sjedinjene Države sve izvesnije mesto gde će se voditi naredna runda razgovora. Ta poruka, izgovorena bez detalja, ali sa jasnim naglaskom, govori više nego što se na prvi pogled čini.
Emirati kao uvod, Amerika kao centar moći
Prema rečima Zelenskog, ukrajinski pregovarački tim već je iza sebe ostavio dvodnevne razgovore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gde su, daleko od kamera i javnosti, održani kontakti i sa američkom i sa ruskom stranom. Formalno, radni sastanci. Suštinski, test terena za ono što sledi.
Činjenica da se naredni razgovori najavljuju upravo u SAD nije protokolarna. To je politička poruka. Amerika preuzima ulogu centra gravitacije pregovora, dok se drugi akteri postepeno guraju u stranu. Pregovarački sto se pomera tamo gde je stvarna moć, i gde se donose konačne odluke.
„O ovome se ne govori telefonom“
Zelenski je u večernjem video-obraćanju namerno naglasio da očekuje svoj tim u Kijevu radi „potpunog izveštaja“, jer se, kako je rekao, „o mnogim aspektima ne može razgovarati preko telefona“. Ta rečenica nosi težinu. Ona sugeriše da su teme o kojima se govori osetljive, potencijalno sudbonosne i politički opasne ako bi prerano dospele u javnost.
To znači da se više ne razgovara samo o tehničkim pitanjima, humanitarnim koridorima ili razmenama zarobljenika. Na stolu su, po svemu sudeći, mnogo šira pitanja, od budućeg bezbednosnog okvira, preko linija razgraničenja, do političkih garancija koje bi mogle označiti kraj ili zamrzavanje sukoba.
Rusija i SAD: direktan kanal, Evropa u senci
Iako se formalno govori o trilateralnom formatu, jasno je da se suština razgovora odvija između Vašingtona i Moskve, dok je Ukrajina istovremeno učesnik i predmet pregovora. Evropa, koja je godinama bila najglasniji politički i finansijski podržavalac Kijeva, u ovom procesu ponovo ostaje u drugom planu.
To samo potvrđuje da se rat u Ukrajini sve manje tretira kao regionalni konflikt, a sve više kao deo šireg globalnog nadmetanja velikih sila, u kojem se odluke donose van Brisela, daleko od deklaracija i rezolucija.
Tišina kao znak da se nešto lomi
Ono što najviše upada u oči jeste ton. Nema trijumfalizma, nema velikih najava, nema javnih crvenih linija. Samo kratke, odmerene rečenice i naglašena potreba za direktnim, ličnim razgovorima. To je jezik faze u kojoj se nešto lomi, ali još nije spremno da bude izgovoreno.
Upravo zato, najava novih sastanaka u SAD može biti mnogo više od još jednog kruga razgovora. Ona može označiti ulazak rata u političku završnicu, ili bar u njenu najosetljiviju fazu.
Jedno je sigurno: kada se pregovori vode daleko od očiju javnosti, a reči se mere više nego granate, istorija počinje da se piše tišinom.
















