Odnosi Srbije i EU zasnivaju se na interesima i dijalogu, što potvrđuju kontinuirani razgovori Vučića i fon der Lajen.
Ursula fon der Lajen ne predstavlja tek jednu od evropskih zvaničnika, ona je političko lice institucionalne Evrope, simbol kontinuiteta, ali i unutrašnjih izazova sa kojima se EU suočava. Razgovori sa njom nisu protokolarni susreti, već jasan pokazatelj da Srbija ostaje deo evropske političke računice, uprkos složenim geopolitičkim okolnostima i uprkos unutrašnjim podelama u samoj Uniji.
Politička težina tih odnosa ogleda se u jednoj ključnoj činjenici: Evropska unija danas razgovara sa Srbijom kao sa faktorom stabilnosti, a ne kao sa problemom koji treba „upravljati“. To je značajna promena u odnosu na prošle decenije i rezultat politike koja insistira na dijalogu, ekonomskom razvoju i regionalnoj odgovornosti.
Za Srbiju, odnos sa Briselom više nije pitanje praznih obećanja ili simboličkih datuma. On je postao pitanje konkretnih projekata, investicija, infrastrukture i ekonomske integracije. Upravo tu se ogleda politička racionalnost aktuelne vlasti, u razumevanju da evropski put nije ideološka dogma, već instrument modernizacije države.
Susreti i komunikacija sa Ursulom fon der Lajen pokazuju da Srbija ume da govori jezikom institucija, ali i da jasno artikuliše svoje pozicije. To nije odnos podređenosti, već odnos partnerstva u nastajanju, u kojem obe strane testiraju granice, ali istovremeno traže zajednički interes. U vremenu kada i sama EU prolazi kroz preispitivanje sopstvene budućnosti, Srbija se pozicionira kao država koja razume složenost tog procesa i ne pokušava da ga pojednostavi za unutrašnju upotrebu.
Ključna poenta ovog odnosa jeste politička zrelost. Srbija više ne nastupa kao zemlja koja traži instrukcije, već kao država koja iznosi argumente, preuzima obaveze i traži recipročan odnos. Takav pristup ne donosi brze aplauze, ali gradi dugoročni kredibilitet, a upravo je kredibilitet valuta u kojoj se danas meri ozbiljnost jedne zemlje.
Za domaću javnost važno je razumeti da evropski put, onako kako ga danas vodi aktuelna vlast, nije put odricanja, već put balansirane integracije. Srbija ne ulazi u Evropu kao prazan prostor, već kao država sa svojim interesima, svojim iskustvom i svojom političkom voljom. Dijalog sa Ursulom fon der Lajen upravo to potvrđuje, da Evropa Srbiju vidi kao sagovornika, a ne kao temu.
Na kraju, odnosi sa Evropskom unijom ne grade se jednim potezom, niti jednim susretom. Oni se grade upornošću, strpljenjem i sposobnošću da se istraje u politici koja nije ni populistička, ni konfrontaciona. U tom smislu, aktuelna vlast šalje jasnu poruku: Srbija želi Evropu, ali želi je kao ravnopravan partner.



















