Lekari upozoravaju da tvrd, naduven stomak koji ne reaguje na dijete i vežbanje može biti znak hormonskog disbalansa.
Takozvani hormonski stomak nije samo estetski problem. On može biti signal da u organizmu postoji dublji poremećaj koji zahteva pažnju.
Kako prepoznati hormonski stomak?
Za razliku od masnih naslaga koje su ravnomerno raspoređene po telu, hormonski stomak ima nekoliko karakterističnih osobina:
- masno tkivo je koncentrisano uglavnom u donjem i srednjem delu stomaka,
- stomak deluje napeto i tvrdo, a ne mekano,
- obim struka raste iako se telesna težina ne menja drastično,
- često je praćen umorom, promenama raspoloženja i problemima sa spavanjem.
Endokrinolozi ističu da je upravo ova kombinacija simptoma ono što razlikuje hormonski stomak od „običnog“ viška kilograma.
Koji hormoni su najčešće odgovorni?
Naučna istraživanja pokazuju da nekoliko hormona ima ključnu ulogu u nakupljanju masnoća u predelu stomaka.
Kortizol, poznat kao hormon stresa, jedan je od glavnih „krivaca“. Kada je čovek pod hroničnim stresom, nivo kortizola ostaje povišen, a organizam tada skladišti masnoće upravo oko stomaka, jer ta regija ima veliki broj receptora osetljivih na ovaj hormon.
Insulin je još jedan važan faktor. Kada ćelije postanu manje osetljive na insulin, šećer se lakše pretvara u masno tkivo, a stomak je prvo mesto gde se ono vidi.
Kod žena, značajnu ulogu igraju i estrogen i progesteron. Njihov disbalans, posebno u periodu predmenopauze i menopauze, često dovodi do promene rasporeda masnih naslaga.
Zašto hormonski stomak nije bezazlen?
Lekari upozoravaju da masno tkivo u predelu stomaka nije „pasivno“. Ono aktivno utiče na metabolizam i povećava rizik od:
- dijabetesa tipa 2,
- povišenog krvnog pritiska,
- kardiovaskularnih bolesti,
- hroničnih upalnih procesa u organizmu.
Zato hormonski stomak nije samo pitanje izgleda, već i važan zdravstveni signal.
Kako ga smanjiti i zašto dijeta nije dovoljna?
Klasične dijete često daju slabe rezultate jer ne utiču direktno na hormone. Stručnjaci naglašavaju da je pristup mora biti širi.
Prvi korak je kontrola stresa. Redovan san, umerena fizička aktivnost i tehnike opuštanja mogu značajno sniziti nivo kortizola.
Ishrana treba da bude stabilna i uravnotežena, sa manje naglih skokova šećera u krvi. Proteini, vlakna i zdrave masti pomažu da se insulin održi u ravnoteži.
Fizička aktivnost je važna, ali ne preterana. Previše intenzivni treninzi mogu dodatno podići kortizol, dok umereno kretanje ima suprotan efekat.
U nekim slučajevima, savetuje se i konsultacija sa endokrinologom, kako bi se hormonski status proverio laboratorijskim analizama.
Zaključak
Hormonski stomak je poruka koju telo šalje kada nešto nije u ravnoteži. Ignorisanje tog signala može voditi ka ozbiljnijim zdravstvenim problemima, dok blagovremene promene načina života često donose vidljive rezultate.
Smanjenje hormonskog stomaka ne počinje na vagi, već u razumevanju sopstvenog organizma i u vraćanju hormona u prirodnu ravnotežu.



















