Srbija je 25. marta 1844. godine, pre 182 godine, donela modernu kodfikaciju građanskog prava – Srpski građanski zakonik, kojim je odlučno odbacila orjentalno nasleđe i priklonila se standardima građanske Evrope.
Ovaj korak predstavljao je ogromnu, kako sustinsku, tako i simboličku promenu, koja se danas tek delimično može razumeti, ali je u istoriji srpskog prava označio početak modernog pravnog sistema.
Usvajanje građanskog zakonnika označilo je odlučan zaokret ka evropskim pravnim normama i odbacivanje nasleđa osmanske vlasti. Kodeks je izrađen po uzoru na Opšti građanski zakonik Austrijskog carstva iz 1811. godine, koji je u potpunosti bio zasnovan na Napoleonovom Code civil iz 1804. godine.
Autor kodeksa bio je Jovan Hadžić, poznati pravnik i literata, jedan od vodećih intelektualaca srpskog naroda. Hadžiću je knez Miloš Obrenović prepustio izradu zakonnika, s ciljem da se građanski poredak Srbije uredi po evropskim standardima, uz uvažavanje elemenata domaćeg pravnog nasleđa.
Srpski građanski zakonik sadržao je 950 članova i ostao je na snazi narednih stotinu godina, sve do 1946. godine, kada je sa dolaskom komunista uveden novi pravni sistem. Zakon je dopunjavan tokom vremena, 1864, 1868, 1872. i 1911. godine, kako bi odgovarao potrebama države i društva.
Primenu zakonnika Srbija je postepeno širila sa oslobađanjem teritorija, prvo 1878. godine, a potom i nakon Balkanskih ratova 1912/13. godine. Time je Srpski građanski zakonik postao pravni temelj i za novooslobođene oblasti Stare i Južne Srbije.
Hadžić je pri izradi zakonnika standardizovao pravnu terminologiju koristeći elemente starih pravnih spomenika, narodni govor, vojvođansku građansku terminologiju i latinske termine. Ovo je izazvalo polemike, a jedan od njegovih najvećih kritičara bio je Vuk Karadžić.
Jovan Hadžić, poznat i pod pseudonimom Miloš Svetić, rođen je 1799. godine u Somboru. Studirao je filosofiju u Pešti, a potom pravo u Beču, gde je doktorirao 1826. godine. Bio je ljubitelj rimskog prava i klasične književnosti, prevodeći Horacija, Homera, Vergilja, kao i Šilera i Getea sa nemačkog.
Pored rada na građanskom zakoniku, Hadžić je učestvovao u uređenju Vrhovnog suda i sudskog sistema Srbije po evropskim standardima. Po povratku u Novi Sad nastavio je političko i pravno delovanje kao poslanik i organizator sudstva u Vojvodini, sve do smrti u aprilu 1869. godine.
Srpski građanski zakonik 1844. godine ostaje jedan od najznačajnijih primera modernizacije prava u Srbiji, predstavljajući vezu srpskog pravnog nasleđa sa evropskim civilizacijskim tekovinama i postavljajući temelj za razvoj pravnog sistema u narednim generacijama.


















