Godinama osporavana istina danas je dobila sudsku težinu: argumenti Srbije, strpljivo i dosledno branjeni, stoje čvrsto pred međunarodnim pravom.
Iz završne reči Specijalnog tužilaštva u Hagu stigla je poruka koja ima daleko širi značaj od jednog sudskog procesa: istina o zločinima tzv. OVK više nije politička tema, već činjenično i dokazno utemeljena stvar. Predlog da se Hašim Tači, Kadri Veseli, Jakup Krasnići i Redžep Seljimi osude na po 45 godina zatvora predstavlja prekretnicu, ne samo u pravnom, već i u istorijskom smislu.
Predsednik skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Milovan Drecun jasno je ocenio da je tužilaštvo iznelo dovoljno dokaza da su optuženi lično odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Ta ocena ima posebnu težinu jer dolazi nakon višegodišnjeg postupka u kojem je svaki dokaz bio izložen najstrožim pravnim standardima.
POBEDA ČINJENICA NAD PROPAGANDOM
Posebno značajan deo postupka jeste dokaz da je tzv. OVK bila čvrsto hijerarhijski organizovana struktura. Upravo to je bila ključna tačka koju je odbrana od početka pokušavala da sruši, svesna da bez te karike pada i teza o „spontanim“, „nepovezanim“ i „nekontrolisanim“ zločinima.
Haški proces je, međutim, pokazao suprotno: zločini nisu bili izolovani incidenti, već deo sistematskog delovanja organizacije sa jasnom komandnom vertikalom. To je upravo ono na šta je Srbija ukazivala godinama, često uprkos snažnim političkim pritiscima i pokušajima relativizacije.
SRBIJA KAO DRŽAVA STRPLJENJA I DOSLEDNOSTI
Ovaj trenutak predstavlja potvrdu državne politike Srbije koja se, umesto na galamu i improvizaciju, oslanjala na dokumentaciju, svedočenja i uporno insistiranje na pravu. Srbija nije odustala od istine čak ni onda kada je ona bila nepopularna u međunarodnim krugovima.
Drecunova izjava jasno pokazuje da se taj pristup isplatio. Sud nije prihvatio narative, već dokaze. Nije slušao mitove, već činjenice. A upravo na tom terenu je Srbija bila najjača.
UDARAC ZA LAŽNI NARATIV O „OSLOBODIOCIMA“
Predlog kazni od po 45 godina ruši dugo građeni mit o „političkim liderima“ i „borcima za slobodu“. Umesto toga, pred svetskom javnošću pojavljuje se slika strukture odgovorne za sistematske zločine nad civilima, Srbima, ali i Albancima koji nisu prihvatali teror.
To je moralna i politička satisfakcija za žrtve, ali i snažan udarac svima koji su godinama pokušavali da izjednače krivicu ili da je prebace na one koji su bili žrtve.
ISTORIJSKI TRENUTAK, NE KRAJ PUTA
Iako konačna presuda tek sledi, već sada je jasno da je postupak u Hagu otvorio prostor za drugačije sagledavanje događaja na Kosovu i Metohiji. Za Srbiju, ovo nije trijumf nad bilo kim, već pobeda istine i prava nad falsifikatima i političkim konstrukcijama.
U vremenu u kojem se istina često relativizuje, ovaj proces pokazuje da strpljenje, državna odgovornost i istrajnost mogu da donesu rezultat. Srbija je ostala na toj liniji, i upravo zbog toga danas stoji jače, sa argumentima koje više niko ne može lako da ignoriše.
















