Na današnji dan 1945. godine, poslednji preživeli logoraši Jasenovca pokrenuli su očajnički proboj u pokušaju da izbegnu sigurnu smrt i spasu gole živote.
Svakog aprila sećanje na proboj iz logora Jasenovac podseća na jedan od najstrašnijih događaja Drugog svetskog rata na ovim prostorima. Ovaj logor, koji je funkcionisao kao sabirni, radni, kažnjenički i zarobljenički centar, ostao je upamćen po sistematskom uništavanju ljudi i neslućenoj brutalnosti. Poslednji dani njegovog postojanja bili su obeleženi pokušajem ustaške uprave da zatre sve tragove zločina i likvidira preostale zatočenike.
U takvim okolnostima, kada je postalo jasno da ih čeka neizbežna smrt, oko 600 od ukupno 1.073 preostala logoraša odlučilo se na proboj 22. aprila 1945. godine. Bili su to zatočenici uglavnom iz dela logora poznatog kao Ciglana, ali i iz Kožare. Plan je bio rizičan i gotovo bez izgleda na uspeh, ali je predstavljao jedinu mogućnost za spas.
Na znak „Napred, drugovi!“ koji je dao Ante Bakotić, započeo je juriš na izlaze iz logora. Oslabljeni, bolesni i iscrpljeni ljudi krenuli su ka slobodi pod kišom metaka, prelazeći prostor od oko 150 metara do kapije. Iznenađenje je delimično pomoglo, jer se deo straže sklonio od lošeg vremena, ali je odmazda bila surova.
Od onih koji su krenuli u proboj, preživelo je najviše 117. Mnogi su stradali tokom bekstva, u reci Savi ili su ih stigle poterne jedinice. Oni koji nisu imali snage da pokušaju bekstvo, njih oko 470, ubijeni su bez izuzetka.
Istog dana, u večernjim časovima, i zatočenici iz dela logora Kožara pokušali su nezavisan proboj. Od njih 147 koji su krenuli, preživelo je svega 11. Narednog dana, ustaška uprava je napustila logor, nakon što je uništila dokumentaciju i objekte u pokušaju da sakrije razmere zločina.
Jasenovac je postojao od avgusta 1941. do aprila 1945. godine, ukupno 1.337 dana. U njegovom sastavu bili su i posebni logori, uključujući Staru Gradišku, kao i logori za decu u Sisku, Jastrebarskom i Gornjoj Rijeci. Stradanja su obuhvatala Srbe, Jevreje, Rome, ali i sve druge koje je režim smatrao nepoželjnima.
Broj žrtava do danas nije konačno utvrđen i predmet je različitih procena. Ono što ostaje nesumnjivo jeste da je Jasenovac bio mesto masovnog stradanja, simbol ljudske surovosti, ali i svedočanstvo o poslednjem činu otpora onih koji su, uprkos svemu, pokušali da se izbore za slobodu.
















