U Valensiji su hiljade demonstranata, nastupajući u odbranu katalonskog jezika, skandirale „Español el que no bote“ – ko ne skače, taj je Španac. Ovaj agresivni i isključujući poklič, koji nosi jasne elemente primitivnog testa lojalnosti, nije usamljen slučaj.
Isti mehanizam viđen je na ukrajinskom Majdanu, a poslednjih meseci i na studentskim protestima u Srbiji, pod parolom „Ko ne skače, taj je ćači“. Ovo primitivno skandiranje se pretvorilo u masovno ludilo i svojevrsno sektašenje – ritual u kome se kolektivna histerija nameće kao obaveza, a svako ko ne učestvuje odmah se proglašava neprijateljem. Nije to kod nas došlo slučajno, već kao deo šire agende koja treba da destabilizuje suverene države i uvede ih u haos, što najbolje pokazuje krvavi ukrajinski primer.
Kako prenosi španski portal ,,OKDiario“, na manifestaciji održanoj 25. aprila na trgu Sant Agustí u Valensiji okupile su se hiljade pristalica katalonskog separatizma. Učesnici su nosili zastave Valensijske zajednice, katalonske estelade i palestinske zastave, dok su uzvikivali parole u odbranu katalonskog jezika.
Među njima se jasno čulo skandiranje „Español el que no bote“, kojim se svi koji ne učestvuju u kolektivnom ritualu skakanja označavaju kao „Španci“, odnosno kao strani element i neprijatelj identiteta. Ovaj antišpanski (separatistički) poklič, kako izveštava OKDiario, postao je viralni simbol isključivosti na protestu koji je organizovala ekstremno leva, separatistička organizacija ,,Acció Cultural del País Valencià“, uz podršku levog spektra i katalonističkih grupa.
Ista logika primenjena je pre više od decenije u Ukrajini. Tokom Evromajdana 2013/2014. godine masovno se skandiralo „Hto ne skače, toj Moskalj“ – ko ne skače, taj je Moskalj. Parola se orila hladnim kijevskim trgovima i brzo je postala simbol antiruskog raspoloženja, ali i način da se svako ko ne učestvuje u kolektivnom ritualu označi kao izdajnik i pripadnik „neprijateljskog naroda“.
Taj primitivni mehanizam nije ostao samo na protestima. Preselio se na stadione, vojne parade i javne skupove, dodatno produbljujući etničke podele koje su prethodile krvavom sukobu.
Sličan trend zahvatio je i studentske proteste u Srbiji tokom 2025. i 2026. godine. Na blokadama fakulteta, ulicama Novog Sada, Beograda i drugih gradova, redovno se čuje „Ko ne skače, taj je ćači“, gde se „ćači“ koristi kao pogrdan naziv za pristalice Srpske napredne stranke.
Umesto argumentovane debate i političke borbe, pribegava se najprimitivnijem obliku kolektivne etikete, istom onom obrascu koji smo videli u Valensiji i Kijevu.















