Glaukom kod pasa je podmukla bolest koja se često otkrije kasno, jer ljubimci ne mogu da pokažu da osećaju bol i gubitak vida.
Glaukom nije obično crvenilo oka niti prolazna upala. Reč je o stanju u kome dolazi do povećanja očnog pritiska, što postepeno ili naglo oštećuje očni živac. Kada je očni živac jednom oštećen, taj gubitak vida je trajan. Zato se glaukom u veterinarskoj medicini smatra hitnim stanjem, čak i onda kada na prvi pogled ne deluje dramatično.
Kako nastaje glaukom i zašto je opasan
Unutar oka stalno se stvara tečnost koja održava njegov oblik i pravilnu funkciju. Kod zdravog oka ta tečnost se prirodno odvodi. Kod glaukoma, taj odliv je poremećen, tečnost se zadržava i pritisak raste. Taj pritisak direktno ugrožava očni živac „kabl“ koji prenosi sliku iz oka u mozak.
Opasnost glaukoma leži u činjenici da oštećenje može napredovati brzo. Kod nekih pasa gubitak vida može nastupiti za nekoliko dana, ponekad i za manje od 24 sata, ako se radi o akutnom obliku bolesti.
Znaci koje vlasnici najčešće previde
Jedan od najvećih problema je to što prvi simptomi često deluju bezazleno. Vlasnici primete da je oko malo crveno, da pas više trepće ili da deluje pospano. Međutim, iza tih „sitnica“ može da se krije ozbiljan problem.
Psi sa glaukomom mogu pokazivati zamućenje oka, proširenu zenicu koja slabo reaguje na svetlo, pojačano suzenje ili osetljivost na svetlost. Neki postaju razdražljivi, drugi neobično mirni i povučeni. U kasnijim fazama, pas može da se sudara sa predmetima, izbegava stepenice ili pokazuje znake dezorijentacije.
Bol je često prisutan, ali psi ga trpe tiho. Upravo ta tišina čini glaukom opasnijim nego što izgleda.
Da li su sve rase podjednako ugrožene?
Glaukom može da se javi kod svakog psa, ali postoje rase koje imaju povećan rizik zbog genetske predispozicije. Koker španijeli, baseti, šar peji, čau čau, sibirski haskiji i biglovi spadaju među rase kod kojih se glaukom javlja češće.
Kod ovih pasa posebno je važno redovno kontrolisati zdravlje očiju, čak i kada nema vidljivih problema. Preventivni pregledi mogu otkriti povišen očni pritisak pre nego što dođe do oštećenja vida.
Koliko je glaukom zaista opasan?
Bez lečenja, glaukom gotovo uvek dovodi do slepila. U težim slučajevima, kada se bol ne može kontrolisati, pas može trpeti konstantnu, jaku nelagodnost. Tada terapija više nije usmerena na spasavanje vida, već na ublažavanje bola i očuvanje kvaliteta života.
Zato veterinari glaukom ne posmatraju kao „bolest oka“, već kao stanje koje zahteva hitnu reakciju.
Kako se glaukom leči
Način lečenja zavisi od stadijuma bolesti i brzine njenog napredovanja. U ranim fazama koriste se kapi i lekovi koji snižavaju očni pritisak i poboljšavaju odliv tečnosti iz oka. Ova terapija može značajno usporiti napredovanje bolesti i sačuvati vid.
Kod težih slučajeva primenjuju se hirurške ili laserske metode. U situacijama kada vid više nije moguće spasiti, lečenje se usmerava na eliminaciju bola i očuvanje komfora psa.
Važno je naglasiti da se glaukom često ne „izleči“ u potpunosti, ali se može držati pod kontrolom ako se na vreme otkrije.
Može li se glaukom sprečiti?
Ne uvek, ali se može rano otkriti. Upravo je to ključna razlika. Redovni veterinarski pregledi, posebno kod rizičnih rasa, i brza reakcija na svaku promenu na očima mogu spasiti vid i poštedeti psa bola.
Poruka za vlasnike pasa
Ako primetite bilo kakvu promenu na oku svog psa, nemojte čekati da „prođe samo od sebe“. Kod glaukoma, vreme nije saveznik. Svaki sat može biti važan.
Psi nam veruju bezrezervno. Oni ne mogu da kažu da ih boli, ali mi možemo da prepoznamo znake. Kod glaukoma, ta pažnja može značiti razliku između svetla i trajnog mraka.















