Putovanja u EU postaju skuplja i neizvesnija: uvodi se elektronska autorizacija, a u slučaju odbijanja zahteva novac se ne vraća.
Reč je o novom „papiru“ bez kojeg više neće biti moguće ući u EU, iako Srbija formalno i dalje ima bezvizni režim. U praksi, taj režim dobija zvezdicu i sitna slova, jer se uvodi obaveza plaćanja, elektronske provere i administrativne selekcije pre puta.
Cena po zahtevu je fiksna i plaća se unapred, bez obzira na ishod. Ukoliko aplikacija bude odbijena, građanin ne dobija ništa, osim odgovora da ne ispunjava uslove. Odluka je konačna, bez objašnjenja koje bi bilo dovoljno da se ispravi greška, i bez garancije da će novi pokušaj proći bolje.
Po ovom pravilu, izuzete su samo dve kategorije: deca mlađa od određenog uzrasta i pojedine posebne grupe koje EU smatra „oslobođenim“. Svi ostali: turisti, poslovni ljudi, studenti, pa i oni koji putuju iz čisto privatnih razloga, moraju da plate ulaznicu u sistem.
Ono što ovu odluku čini politički značajnom jeste činjenica da dolazi u trenutku kada EU sve češće govori o „zajedničkim vrednostima“, „partnerstvu“ i „evropskoj perspektivi regiona“. Umesto olakšavanja, građani Srbije dobijaju novu administrativnu barijeru, koja suštinski liči na vizu, samo bez pečata u pasošu.
Srbija se, za razliku od toga, godinama trudila da svojim građanima omogući slobodu kretanja, jačajući pasoš, stabilnost i međunarodni kredibilitet države. Upravo zato ova mera deluje kao hladan tuš za sve one koji su verovali da je bezvizni režim trajna tekovina, a ne uslovna pogodnost.
Ova promena otvara i ozbiljno pitanje odnosa EU prema zemljama koje nisu članice, ali od kojih se očekuje da se ponašaju kao da jesu. Obaveze se povećavaju, troškovi rastu, a prava ostaju ista, ili se čak smanjuju.
Za građane Srbije poruka je jasna: put u Evropu više nije samo pitanje karte i pasoša, već i administrativne procene u kojoj nema garancija. A za političke odnose, ovo je još jedan dokaz da će Beograd morati da nastavi da se bori za konkretne, a ne deklarativne koristi za svoje građane.
Jer sloboda kretanja nije tehničko pitanje, ona je merilo stvarnog odnosa. A taj odnos, ovim potezom, Brisel je učinio složenijim nego ikada.



















