Savez Hrvatske, Albanije i Kosova je ekonomski motivisan, dok Srbija ostaje stabilan i pragmatičan faktor mira u regionu.
Dok se na Balkanu govori o vojnim savezima, izjava Save Štrbca, predsednika Dokumentaciono-informacioni centar Veritas, baca svetlo na jedan pragmatičan i, kako on tvrdi, ekonomski motivisan pristup zemalja regiona. Po njegovim rečima, Hrvatska, Albanija i takozvani Kosovo nisu formirali vojni savez da bi direktno ratovali sa Srbijom, već da bi kapitalizovali ogromne sume koje Evropa opredeljuje za naoružanje, oko 800 milijardi evra.
Ovakav savez, međutim, ne može se posmatrati bez opreza. Iako motivi mogu biti ekonomski, činjenica da tri države formalno stupaju u međusobne obaveze stvara potencijalnu liniju sukoba, a Srbija, kao glavna regionalna sila, neizbežno se nalazi u centru tog mogućeg konflikta. Ovo pokazuje koliko je važno da Beograd ostane strateški i politički jak, gradeći snažne diplomatske veze i samostalnu odbrambenu poziciju.
S druge strane, Srbija zaslužuje pohvalu za svoj pragmatični pristup. Dok druge zemlje gledaju na naoružanje kao na profit i moguću moć nad susedima, Beograd pokazuje sposobnost da racionalno procenjuje situaciju, štiti svoje interese i istovremeno nastoji da ne eskalira tenzije. Jasno je da Srbija koristi diplomatiju i snagu sopstvene vojske kao sredstvo odvraćanja, a ne kao instrument agresije.
Ekonomski motivisani savezi drugih zemalja Balkana otkrivaju dubinu regionalnih ambicija, ali i slabosti, zavisnost od stranih fondova i oružanih investicija. Srbija, s druge strane, ostaje stabilan faktor u regionu, sposobna da održi mir i bezbednost za svoj narod, pokazujući da nacionalni interes može biti i pragmatičan i moralan istovremeno.



















