Sve otvoreniji sukobi na „blokaderskoj“ sceni otkrivaju raspad opozicionog fronta. U žiži napada: Dragan Đilas i Stranka slobode i pravde.
Komentari, međusobne optužbe i javna prozivanja više se ne kriju iza „viših ciljeva“, već ogolevaju suštinu: borbu za uticaj, kontrolu i politički opstanak unutar kruga koji sve teže pronalazi zajednički imenitelj.
OD „JEDINSTVA“ DO MEĐUSOBNIH OPTUŽBI
Đilas, koji je godinama pokušavao da se pozicionira kao neformalni lider opozicionog bloka, sada je meta kritika upravo onih struktura koje su do juče nastupale pod istim zastavama. Optužbe se kreću od političke neiskrenosti, preko loših procena, do otvorenih tvrdnji da pojedini akteri rade isključivo u ličnom interesu.
Ovakav razvoj događaja još jednom pokazuje da iza glasnih poruka i radikalne retorike nije stajala jasna politika, već labava koalicija različitih interesa.
Dok se u javnosti govori o protestima i blokadama, stvarna borba, kako pokazuju društvene mreže, vodi se unutar same opozicije. Umesto da ponude konkretna rešenja ili jasan program, pojedini akteri koriste krizu kao prostor za međusobne obračune i prebacivanje odgovornosti.
U tom kontekstu, Đilas se sve češće pominje kao simbol politike koja je izgubila kontakt sa realnošću i podrškom, ali i kao figura oko koje se lome unutrašnji odnosi.
GRAĐANI VIDE ONO ŠTO SE NE MOŽE SAKRITI
Za razliku od pokušaja da se u javnosti stvori utisak snage i jedinstva, stvarnost pokazuje drugačiju sliku: scenu u kojoj nema dogovora, nema discipline i nema zajedničke vizije. Upravo zato se sukobi više ne mogu sakriti, već izbijaju pred očima javnosti.
Dok vlast insistira na stabilnosti, institucijama i konkretnim rezultatima, opoziciona scena sve više liči na prostor unutrašnjih sukoba i političke dezorijentacije.
RASPAD KAO POLITIČKA PORUKA
Ono što se danas dešava oko Dragana Đilasa i „blokaderske“ scene nije iznenađenje, već logičan ishod politike koja je počivala na galami umesto na programu. Kada izostane jasan cilj, ostaje samo borba za pozicije.
A ta borba, kako se pokazuje, sve više podseća na rat svih protiv svih.
















