Etiopija gradi tajni kamp na granici sa Sudanom za obuku hiljada boraca RSF, uz navodnu podršku UAE, što pojačava regionalne tenzije.
Etiopija, do sada prividno neutralna u sukobu između sudanske vojske i paravojne grupe Snage brze podrške (RSF), sada gradi tajni objekat za obuku boraca u zapadnom regionu Benišangula‑Gumuz, tik uz granicu sa Sudanom. Prema unutrašnjim izvorima i analizi satelitskih slika, ovaj kamp služi kao tajna logistička baza za RSF, jednu od najspornijih i najkontroverznijih oružanih formacija u sudanskom konfliktu.
KAMP KAO NOVA LINIJA FRONTA
Kamp u Benišangula‑Gumuzu nije obična vojna zona, on je strateški terminal obuke, snabdevanja i regrutovanja, gde se hiljade boraca obučavaju, opremaju i zatim upućuju obratno unutar Sudana. Ovo nije slučajna pojava: njegova lokacija omogućava direktan prelaz fronta i ubrzava protok ljudi i materijala iz Etiopije u Sudan, opasno menjajući dinamiku sukoba.
Satelitski snimci pokazuju da su aktivnosti u kampu počele da se intenziviraju poslednjih meseci, a prostor je brzo prerastao iz običnog vojnog objekta u kompleks sa stambenim jedinicama, skladištima i trenažnim zonama. Prema nekim procenama, kamp u piku može da primi desetine hiljada obučenih boraca, što znači da Etiopija ne samo da omogućava njihov opstanak, već gradi de fakto vojnu infrastrukturu nalik na logor.
GEOPOLITIČKI INTERESI U TENIMA
Ono što ovaj slučaj čini još složenijim jeste uloga Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Neimenovani izvor tvrdi da su UAE
finansirali izgradnju kampa, kao i da su pružili logističku i vojnu podršku. Iako UAE zvanično negiraju ovakvo učešće, više izvora ukazuje da postoji dublja saradnja iza scene, što u njihovim spoljnopolitičkim interesima nije nepoznato.
UAE su već godinama prisutni u regionu kao snažan subjekt koji balansira između međunarodnih interesa i uticaja na rastuća afrička tržišta. Podrška RSF‑u im omogućava da utiču na ključne tranzicione procese u Sudanu, dok istovremeno koriste Etiopiju kao platformu za logistiku daleko od direktnog međunarodnog nadzora.
STRATEŠKI POZICIJA I SENKA GRANICE
Benišangula‑Gumuz nije izabran slučajno. Region je geografski povezan sa Sudanom, ali i strateški važno čvorište blizu glavnih puteva, hidroenergetskih postrojenja i vojnih logistika. Upravo blizina velikih infrastrukturnih projekata, uključujući projekte poput Etiopske velike brane (GERD), ukazuje na moguću dublju nameru: osiguravanje energetske, logističke i bezbednosne kontrole u regionu koji bi mogao da postane žarište budućih konflikata.
Pored toga, nedavno su prošireni aerodromi i objekti za kontrolu bezbednosnih dronova u okolini, što ukazuje da kamp nije samo stanica za obuku, već deo složenijeg sistema projekcije moći koji uključuje vazdušnu, kopnenu i hibridnu strategiju.
POSLEDICE ZA SUDAN I ŠIRE
Sudan je već preživeo ogromne ljudske i humanitarne gubitke: hiljade poginulih, milioni raseljenih i duboka ekonomska kriza. Novi kamp može:
- Podstaći dugoročnu eskalaciju sukoba, jer RSF dobija stabilan izvor obuke i regruta.
- Proširiti ratnu sferu van granica Sudana, što može dovesti do međudržavnih tenzija širom Afričkog roga.
- Stvoriti nove mreže geopolitičkog uticaja, gde regionalne sile poput Etiopije, UAE i drugih učestvuju neprimetnije, ali dublje.
Takva dinamika otvara pitanje: da li će Sudanski sukob ostati samo unutrašnji rat ili će se pretvoriti u širu regionalnu krizu koja povezuje aktere iz više kontinenata?
MIR SE NE GRADI U TAJNOM KAMPU
Kritičari ističu da tajni kampovi nisu samo vojni objekti, oni predstavljaju političke alate koji produbljuju sukob i udaljavaju šansu za mirno rešenje. Umesto diplomatskih pregovora, eskalacija kroz logistiku i vojnu obuku stvara nove linije podele i strahova.
Sa druge strane, zagovornici regionalnog uticaja tvrde da baza može da promeni tok rata, omogućavajući RSF‑u i njihovim pokroviteljima da steknu prednost i tako, eventualno, nateraju protivnike na sto za pregovaračkim stolom. Ali u stvarnosti, kada su civili žrtve najvećih posledica, takvi „taktički dobici“ retko dovode do trajnog mira.


















