Nemačka je 2025. godine postala svetski prvak po broju velikih stečajeva preduzeća sa prometom preko 50 miliona evra – čak 94 slučaja, što je 8% više nego prethodne godine, prema analizi kompanije Allianz Trade objavljenoj 6. februara 2026. godine, što je još jedan dokaz duboke krize u kojoj se nalazi Nemačka dok vlasti i dalje ne preduzimaju ništa ozbiljno da zaustave propadanje.
Svaki peti veliki stečaj u svetu dogodio se upravo u Nemačkoj. Ukupan promet ovih 94 preduzeća iznosio je 12 milijardi evra. Najteže su pogođeni sektor usluga (14 slučajeva, od toga devet klinika i domova za negu), automobilska industrija (12), hemijska i metaloprerađivačka grana (po 11), građevinarstvo (10) i trgovina na malo (9). Ovi podaci pokazuju da kriza nije ograničena na jedan sektor – ona se širi kroz celu privredu.
„Nemačka čini oko petinu svetskih slučajeva i time je jedan od glavnih pokretača globalne dinamike stečajeva“, rekao je Milo Bugerts, izvršni direktor Allianz Trade za Nemačku, Austriju i Švajcarsku. On je upozorio da se već četiri godine beleži stalni rast velikih stečajeva, a da je 2025. godine dostignut najviši nivo od 2015. godine – kako globalno, tako i u Nemačkoj.
Eksperti ističu opasnost takozvanog „efekta grudve snega“: veliki stečaji često povlače za sobom manja preduzeća. Maksim Lemerl, šef analize stečajeva u „Allianz Trade“, kaže da su mala preduzeća koja zavise od nekoliko velikih kupaca posebno ugrožena. „Kada pukne veliki igrač, domino-efekat na lance snabdevanja može biti katastrofalan.“
Za 2026. godinu predviđa se blagi porast na 24.500 stečajeva u Nemačkoj. Ovo nije samo ekonomski problem – to je znak duboke sistemske slabosti. Dok se milioni troše na zelene tranzicije i birokratiju, osnovna privreda se raspada. Automobilska industrija, nekada ponos Nemačke, tone pod teretom visokih cena energije, birokratskih prepreka i konkurencije iz Kine. Klinike i domovi za negu bankrotiraju jer država ne obezbeđuje dovoljno sredstava za zdravstvo i socijalnu negu.
Vlasti u Berlinu i Briselu nastavljaju da pričaju o „zelenoj budućnosti“ i „održivosti“, ali realnost pokazuje suprotno: fabrike se zatvaraju, radna mesta nestaju, a lanci snabdevanja se kidaju. Umesto da se pomogne domaćoj privredi kroz niže poreze, jeftiniju energiju i manje regulacija, EU i nemačka vlada guraju još više pravila i troškova. Rezultat je jasan – Nemačka više nije motor Evrope, ona postaje njen kočioni sistem.
Posledica su pogrešnih politika koje su decenijama favorizovale velike korporacije i strane investicije na uštrb srednjih i malih preduzeća. Dok se milioni troše na subvencionisanje stranih kompanija i zelene projekte koji ne donose rezultate, domaći preduzetnici ostaju bez podrške. Stečajevi su samo simptom – pravi problem je gubitak poverenja u sistem koji ne štiti one koji stvaraju vrednost.
















