Prihrana pšenice jedan je od najvažnijih agrotehničkih koraka koji direktno utiču na rast, razvoj i konačni prinos useva. Međutim, mnogi proizvođači prave slične propuste pri prvoj prihrani, što se kasnije ogleda u nejednakosti u razvoju useva, slabom bokorenju i smanjenim prinosima.
Evo najčešćih grešaka i saveta kako ih izbegavati:
1. Nedovoljna analiza zemljišta
Bez prethodne analize zemljišta nemoguće je precizno odrediti koliko i kakvih hranljivih materija je potrebno uneti. Nedovoljna ili preterana primena đubriva može da utiče na razvoj biljke i konačan prinos. Zato je analiza zemljišta prvi korak u planiranju prihrane.
2. Nejednaka raspodela đubriva
Često se dešava da đubrivo nije ravnomerno raspoređeno po parceli. To uzrokuje da pojedini delovi useva razvijaju biljke bolje od drugih, što otežava dalju negu i smanjuje ukupan prinos.
3. Prevelika količina azota u prvoj prihrani
Azotna đubriva su važna za rast biljke, ali preterana upotreba u prvoj prihrani može dovesti do prevelikog razvoja zelene mase, slabog ukorenjavanja i rizika poleganja useva. To smanjuje kvalitet i prinos zrna.
4. Ignorisanje faze razvoja biljke
Pravilno vreme prihrane zavisi od faze razvoja pšenice, obično u fazi bokorenja ili početnog klasanja. Prerana ili prekasna primena đubriva može biti neefikasna jer biljka još nije u stanju da u potpunosti iskoristi hranljive materije.
5. Nepoštovanje vremenskih uslova
Prihrana u vreme kada je zemljište preterano mokro ili suvo umanjuje efekat đubriva. Posle rasturanja đubriva, umerene padavine su neophodne da se hranljive materije rastope i biljka ih iskoristi.
6. Zanemarivanje daljih prihrana
Prva prihrana je samo početak. Pšenica često zahteva više primena azota ili kombinaciju azotnih i folijarnih đubriva kako bi se podržao kasniji razvoj i formiranje klasa. Prva prihrana treba da bude planirana tako da ostavi prostor za sledeću, koja će osigurati bolji kvalitet zrna.
Zaključak
Prihrana pšenice nije jednostavan posao – ona zahteva pažljivo planiranje, analizu zemljišta, pravilan izbor đubriva i praćenje faze razvoja biljke. Izbegavanjem gore navedenih grešaka proizvođači mogu značajno poboljšati jednolikost useva i konačni prinos, a time i ekonomski rezultat proizvodnje.
















