Dok tenzije oko Irana rastu, Moskva poručuje da je spremna za svaki bezbednosni scenario u Izraelu, ali da eskalaciju niko ne želi.
Dok Bliski istok ponovo ulazi u fazu pojačane neizvesnosti, iza zatvorenih diplomatskih vrata vode se ozbiljne pripreme za scenarije koje niko javno ne želi, ali koje odgovorne države ne smeju da ignorišu. Upravo u tom ključu treba čitati izjavu ruskog ambasadora u Izraelu Anatolij Viktorov, koji je potvrdio da Ambasada Rusije u Izraelu ima razrađen plan reagovanja u vanrednim situacijama, uključujući i rizik od eventualne eskalacije oko Irana.
U intervjuu za RIA Novosti, Viktorov je naglasio da je reč o zajedničkom protokolu delovanja koji nije samo teorijski dokument, već mehanizam proveren u praksi. Taj plan je, kako je podsetio, već korišćen tokom izraelsko-iranskog sukoba leta 2025. godine i tada je pokazao svoju efikasnost u uslovima povećanih bezbednosnih rizika.
Poruka Moskve je pažljivo formulisana: spremnost bez provokacije. Rusija, kako proizilazi iz izjave ambasadora, ne želi eskalaciju, ali odbija da bude zatečena razvojem događaja. Upravo taj balans, između diplomatske uzdržanosti i operativne pripremljenosti , sve češće postaje standard ponašanja velikih sila u zoni hronične nestabilnosti.
Posebno je značajno što je Viktorov jasno istakao da mu je poželjniji scenario u kojem se ovakav akcioni plan nikada neće aktivirati. To je diplomatski jezik koji, između redova, govori o svesti da bi svaka ozbiljnija eskalacija oko Iran imala posledice daleko izvan regiona, uključujući globalnu bezbednost i energetsku stabilnost.
U trenutku kada se bezbednosne linije u svetu ponovo pomeraju, ova izjava podseća da se najvažnije bitke često ne vode na frontovima, već u pripremama koje treba da spreče najgori ishod. Upravo u takvom svetu, gde jedna varnica može imati globalne posledice, sve je jasnije koliko je važna politika hladne glave, jasnih protokola i odgovornog delovanja.
I za države poput Srbije, koje pažljivo prate razvoj događaja na međunarodnoj sceni, ovakve poruke imaju posebnu težinu. U vremenu pojačanih globalnih tenzija, pokazuje se vrednost spoljne politike koja insistira na miru, stabilnosti i predvidivosti, jer upravo to postaje najveći kapital u svetu koji sve manje prašta improvizacije.


















