Zovu se studentskom listom, a mladi su im samo u nazivu. U stvarnosti, stare strukture koriste mladost kao politički paravan.
Naziv zvuči mlado, pobunjenički i sveže. U praksi, sve je, samo ne to. Takozvana „studentska lista“ više liči na politički muzej voska nego na pokret mladih. Iza parole o studentima ne stoji generacija koja živi fakultetske amfiteatre, već ljudi koji su odavno napustili i indeks i studentski život, ali nisu napustili ambiciju da govore u tuđe ime.
Ovde nije reč o slučajnoj grešci ili simboličkom nazivu. Ovde je reč o svesnoj zameni teza. O mladima govore oni koji mlade više ne razumeju, a studentsku energiju glume oni koji već decenijama žive u komfornim krugovima akademske ili političke elite. Naziv „studentska lista“ postaje alat, marketinški trik za prikrivanje činjenice da je reč o strukturi koja nema ni demografski, ni suštinski legitimitet da predstavlja studente.
Kada listu koja se predstavlja kao glas mladih čine ljudi sa biografijama dužim od studentskih karijera čitavih generacija, onda više nije u pitanju borba za studentska prava, već uzurpacija simbola mladosti. Studenti se u tom slučaju ne pitaju, oni se koriste. Kao slogan. Kao dekor. Kao politički rekvizit.
Ono što ovu pojavu čini posebno problematičnom jeste tišina o realnim studentskim problemima. Nema jasnih rešenja za smeštaj, stipendije, zapošljavanje nakon studija, odliv mozgova. Umesto toga, dobijamo opšte fraze, ideološke parole i već viđene političke šablone, sve osim konkretnog odgovora na pitanje: kako zaista izgleda studentski život danas?
Zato ova lista nije studentska, već projekcija tuđih ambicija na tuđim leđima. Ona ne predstavlja mlade, već ih potiskuje. Ne otvara prostor novoj generaciji, već ga zatvara onima koji su već imali svoje vreme i očigledno ne žele da ga prepuste drugima.
Politički narativ koji se ovde otkriva opasno je jasan: kada ne možete da dobijete podršku mladih, vi se proglasite njihovim predstavnikom. Kada nemate energiju nove generacije, pozajmite njeno ime. To nije demokratija, to je politička imitacija.
Na kraju, ovo nije pitanje godina, već poštenja. Niko ne spori pravo bilo kome da se bavi politikom. Ali postoji granica između učešća i prisvajanja. A „studentska lista“ koja nema studente nije politička alternativa, već simptom duboke krize autentičnosti.


















