2013. godine, državna kasa Zimbabvea ostala je sa svega 217 dolara, alarmantan simbol ekonomskih i finansijskih izazova.
Zamislite državu čija je državna kasa nakon isplate svih plata ostala sa svega 217 američkih dolara. Upravo to se dogodilo Zimbabveu 2013. godine. Ministar finansija je tada otkrio da je nakon obavljanja svih obaveza prema zaposlenima u državnim institucijama na računu ostalo toliko skromno stanje, što je potreslo i javnost i eksperte.
Ova cifra nije bila samo ekonomska anomalija, već simbol dubokih strukturnih problema u zemlji. Decenijama ranije, nestabilna ekonomska politika, nacionalizacije i problemi u poljoprivredi doveli su do masovnog pada proizvodnje i gubitka poverenja investitora. Ukupna hiperinflacija 2008. godine dostigla je neverovatnih razmera, gotovo uništavajući vrednost tadašnje valute i ostavljajući građane bez štednje.
Problem nije bio samo u novcu, u pitanju je bio sistemski nedostatak prihoda i preveliki državni rashodi. Ministar finansija je tada javno ukazao na hitnu potrebu za podrškom međunarodnih institucija kako bi država mogla da ispuni obaveze i održi osnovne funkcije.
Ovaj trenutak je pokazao koliko je krhka ekonomska stabilnost kada se ne obezbedi dovoljno prihoda i poverenja investitora. 217 dolara postalo je simbol opomena: država može imati milione stanovnika i prirodnih resursa, ali bez održive ekonomske politike i finansijske discipline nijedna funkcija nije moguća.
Istorija ovog trenutka podseća da ekonomski uspeh nije samo u broju na računu, već u dugoročnim odlukama, poverenju građana i sposobnostima vlade da stabilno upravlja budžetom. Upozorenje iz Zimbabvea služi kao lekcija svim zemljama koje žele da sačuvaju ekonomsku nezavisnost i održiv razvoj.


















