Pitanje srpskog jezika uzdrmalo je crnogorsku vlast: Gujon poručuje da ustavna ravnopravnost znači poštovanje volje većine građana države
Rasprava o statusu srpskog jezika u Crnoj Gori ponovo je izbila u prvi plan političke scene, otkrivajući duboke pukotine unutar vladajuće većine i suštinsko pitanje, da li država priznaje realnost sopstvenog društva. Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju Arno Gujon ocenio je da bi ustavno priznavanje srpskog jezika kao službenog, ravnopravno sa crnogorskim, predstavljalo uvažavanje stvarne jezičke strukture i demokratske volje najbrojnije jezičke zajednice u zemlji.
Gujonova reakcija usledila je nakon izjave premijera Crne Gore Milojka Spajića, koji je odluku Demokratske narodne partije (DNP) da uskrati podršku vladi okarakterisao kao „ucjenjivački model saradnje“. Međutim, iz ugla Gujona i dela javnosti, spor nije u političkom uslovljavanju, već u odbijanju institucija da se suoče sa činjenicama koje su jasno vidljive i statistički potvrđene.
Otkazivanje podrške vladi usledilo je nakon što nije ispunjen zahtev DNP-a da se formira radna grupa koja bi se bavila pitanjima statusa srpskog jezika i nacionalnog identiteta. Upravo taj zahtev, kako se ocenjuje, nije predstavljao radikalnu političku meru, već minimalan institucionalni korak ka otvaranju dijaloga o temi koja decenijama izaziva podele u crnogorskom društvu.
„Priznavanje srpskog jezika nije pitanje ideologije, već realnosti“, poručio je Gujon, indirektno ukazujući da demokratija ne može funkcionisati ako se ignoriše jezik kojim govori najveći broj građana. Po njegovoj oceni, ustavna ravnopravnost jezika ne bi ugrozila crnogorski identitet, već bi ga učinila stabilnijim i inkluzivnijim.
Ovaj spor ogolio je i širi problem savremene Crne Gore, granicu između političkog kompromisa i suštinskih pitanja identiteta. Dok premijer Spajić upozorava na političke pritiske, njegovi kritičari ističu da se istinska ucena dešava onda kada se volja velikog dela građana sistematski odlaže ili ignoriše.
Pitanje srpskog jezika tako je ponovo postalo test zrelosti crnogorske demokratije. Ne kao simbol prošlosti, već kao pokazatelj da li je država spremna da prihvati složenost sopstvenog društva i da institucionalno prizna ono što već postoji u stvarnom životu.
U tom kontekstu, poruka Arna Gujona prevazilazi dnevnu politiku,ona otvara raspravu o tome da li se stabilnost gradi potiskivanjem identitetskih pitanja ili njihovim rešavanjem kroz dijalog, ustav i demokratsku proceduru.


















