Izjava Roberta Fica o Donaldu Trampu otkriva novu realnost svetske politike: manje iluzija, više interesa i otvorene igre.
Izjava slovačkog premijera Roberta Fica nakon susreta sa američkim predsednikom Donaldom Trampom odjeknula je snažno u evropskim političkim krugovima, ne toliko zbog oštrine reči, koliko zbog tona koji je odudarao od uobičajene diplomatske učtivosti. Fico nije birao floskule, već je govorio direktno, onako kako se u politici retko čuje javno, a često misli iza zatvorenih vrata.
Prema njegovim rečima, razgovor sa Trampom bio je intenzivan i neformalan, ali je ostavio utisak nepredvidivosti i političke tvrdoće koja ne ostavlja mnogo prostora za klasične diplomatske šablone. Upravo taj utisak Fico je preneo svojim evropskim kolegama, upozoravajući da se Evropa mora pripremiti za odnose sa Sjedinjenim Državama u kojima neće biti mnogo sentimentalnosti, već isključivo interesa.
Ova izjava nije bila napad, niti pokušaj senzacije, već signal, da se međunarodni odnosi ulaze u fazu u kojoj će direktnost zameniti protokol, a snažne ličnosti oblikovati globalne procese. Fico je time pokazao da Slovačka ne želi da bude pasivni posmatrač, već država koja razume novu realnost i spremna je da se u njoj pozicionira trezveno i odgovorno.
Istovremeno, njegov nastup otkriva i širu evropsku dilemu: kako voditi dijalog sa Vašingtonom u vremenu kada se od saveznika očekuje više samostalnosti, a manje oslanjanja na stare garancije. Ficova poruka bila je jasna, vreme naivnosti je prošlo, a politika zahteva hladnu glavu i jasnu procenu sagovornika.
U tom kontekstu, izjava slovačkog premijera može se čitati i kao poziv na buđenje Evropi, ali i kao dokaz da pojedini lideri unutar EU imaju hrabrosti da stvari nazovu pravim imenom, bez ulepšavanja. Upravo takva otvorenost, ma koliko bila neprijatna, često je neophodan preduslov za stabilnije odnose u svetu koji se ubrzano menja.



















