Dok statistika govori o rastu ekonomije, brojke o zapošljavanju šalju upozorenje: američko tržište rada ulazi u fazu tihog, ali dubokog preokreta.
Ekonomski savetnik Bele kuće Kevin Heset uputio je poruku koja, iako tehnički formulisana, ima snažan politički i društveni odjek: rast zaposlenosti u Sjedinjenim Američkim Državama u narednim mesecima mogao bi biti znatno slabiji nego što je javnost navikla da vidi. Razlog nije recesija, već kombinacija strukturnih promena – usporavanje rasta radne snage, rast produktivnosti i oštar pad broja radnika usled odlaska ilegalnih migranata.
Drugim rečima, Amerika može da raste, ali bez novih radnih mesta.
BROJKE KOJE MENJAJU NARATIV
Prema Hesetovim podacima, prosečan mesečni rast zaposlenosti u novembru i decembru iznosio je svega 53.000 radnih mesta. To je dramatičan pad u odnosu na dugoročni prosek od 183.000 mesečno u deceniji pre pandemije kovida-19, ali i u poređenju sa snažnim rastom zaposlenosti tokom poslednjih godina administracije Džozefa Bajdena.
Te brojke više ne mogu da se prikriju optimističnim saopštenjima. One ukazuju na suštinsku promenu dinamike američkog tržišta rada, promenu koja ima dublje uzroke od trenutnih ekonomskih ciklusa.
IMIGRACIJA KAO EKONOMSKI MOTOR, I KOČNICA
Heset otvoreno priznaje ono što se dugo prećutno znalo: značajan deo rasta zaposlenosti poslednjih godina bio je direktna posledica povećane ponude radne snage usled labavije imigracione politike. Masovan priliv radnika, često ilegalnih migranata, popunjavao je sektore koje domaća radna snaga nije želela ili mogla da pokrije.
Međutim, promenom politike koju je sproveo predsednik Donald Tramp, taj izvor radne snage naglo se smanjuje. Odlazak ilegalnih migranata ne znači samo političku pobedu za zagovornike strože kontrole granica, on istovremeno znači i manji broj radnika, manje novih zaposlenja i drugačiju strukturu tržišta rada.
PRODUKTIVNOST PROTIV ZAPOSLENOSTI
Još jedan ključni faktor koji Heset ističe jeste rast produktivnosti. Sa tehnološkim napretkom, automatizacijom i veštačkom inteligencijom, američka privreda sve više može da proizvodi više sa manje radnika.
To je, na papiru, ekonomski uspeh. U praksi, međutim, to znači da rast bruto društvenog proizvoda ne mora da prati i rast zaposlenosti. SAD ulaze u fazu u kojoj „ekonomski rast bez radnih mesta“ postaje realna opcija, a ne teorijski koncept.
POLITIČKE POSLEDICE KOJE SLEDE
Slabiji rast zaposlenosti u zemlji u kojoj je tržište rada ključni pokazatelj ekonomskog zdravlja nosi i ozbiljne političke posledice. Američka javnost tradicionalno meri uspeh vlasti kroz broj novih radnih mesta, a ne kroz apstraktne procente BDP-a.
Upravo zato Hesetova izjava deluje kao preventivno upozorenje: Beloj kući će u narednom periodu biti sve teže da objasni zašto ekonomija „raste“, a građani ne osećaju taj rast kroz nova zaposlenja i veće plate.
AMERIČKI PARADOKS NOVE ERE
Sjedinjene Države se tako suočavaju sa paradoksom koji će obeležiti naredne godine: manje radnika, veća produktivnost, stabilan ili rastući BDP, ali istovremeno i sporiji rast zaposlenosti.
To više nije pitanje dnevne politike, već duboka strukturna promena. A upravo takve promene, iako dolaze tiho, najduže traju i najviše menjaju društvo.
Poruka iz Bele kuće je jasna, ma koliko bila neprijatna: stara pravila više ne važe, a američko tržište rada ulazi u novu, neizvesnu fazu.
















